Planina Raduša - vrh Idovac na 1956 mnv.

Planina Raduša je na našem programu bila drugog dana vikenda kao protezanje nakon pohoda na Čvrsnicu predhodnog dana.

Dan je bio sunčan, kasni proljetni dan. Pošto je Raduša gola planina treba ponijeti dovoljno vode, dobro se namazati kremom za sunce i obavezno šešir ili kačket. U donjem dijelu Raduša je bogata glogom, dok se majčina dušica može nači po cijeloj planini. Već u junu je procvjetala i može se brati. 

2/3 staze čini makadamski put sa grubim kamenjem, djelimično prko serpentina, a zadnja trečina je divlja staza koja je ugodna za hodanje.

Vrijeme nam se brzo mijenjalo, pa od jako vručeg do hladno vjetrovitog je prolazilo samo par minuta. Sa vrha se pruža dalek pogled na vrhove okolnih planina. Na vrhu se nalazi napušteni bunker iz prošlog rata koji pruža zavjetirnu za odmor.

Dok smo se odmarali, tri lokalca su se dovezla kros motorima koji su jedini smradom izduvnih gasova i bukom narušili odmor ali nismo dozvolili da nam ukradu poseban momenat spoja čovjeka i prirode.

Silazak sa planine je bio jednako lijep kao i pohod.

Dobro je ponijeti maramu preko ušiju jer Raduša stoji sama i izložena je jakim vjetrovima sa svih strana.

Na putu nema prirodnih izvora. Na dnu postoji mali restoran koji nismo stigli posjetiti. Takođe tu je neko lijepo zdanje sa nekom bronzanom statuom djevojčice i leptira koji ne znam šta predstavlja. Na račvanju puta smo parkirali naše vozilo, a staza kreče lijevim putem dok s ka restoranu ide desnim makadamom.

OBAVEZNO posjetiti vidikovac koji pruža jedinstven pogled na Ramsko jezero. Autom se može doći 20m od vidikovca, tako da na kraju umorne noge ne moraju hodati do vidikovca. na vidikovcu se nalazi bijeli krst tako ćete lakše prepoznati mjesto vidikovca.